Kompleks Hercegnovskog Lazareta nalazi se u Meljinama na katastarskoj parceli br. 2535 KO Topla u Opštini Herceg Novi. Površina koju zahvata granica nepokretnog kulturnog dobra Hercegnovski Lazaret u Meljinama iznosi 10 482 m2. Lokacija Lazareta u Meljinama, sa aspekta estetskih i funkcionalnih komponenti, ima niz kvaliteta koji je valorizuju kao jednu od najatraktivnijih na teritoriji Opštine Herceg Novi. Kompleks Lazareta se nalazi na kraju Šetališta Pet Danica, na samom početku naselja Meljine, tako da je sa zapada omeđena savinskom dubravom i delom naselja uz Bolnicu, sa juga morem, a sa istoka i sa sjevera preostalim delom naselja Meljine. Kao celinu je precizno uokviruju saobraćajnice sa zapada, potok Nemila sa severa i istoka, a more sa pristaništem sa juga. Položaj lokacije na obali karakteriše neposredan ulaz u Boku, koja je ipak dovoljno zaštićena od uticaja vjetrova i mora.
Lazareti su specifični sanitetski zdravstveni objekti, izgrađeni kao stalne karantinske stanice i kao takve uvijek su bile locirane van gradskih jezgara u lukama ili u njihovoj blizini. Lazareti su služili za provjeru zaraznih bolesti i zadržavanje zaraženih ili sumnjivih brodova i njihovih posada, putnika i tereta, radi podvrgavanja karantinskoj izolaciji i liječenju.
Lokacija za Lazaret izabrana je u Meljinama na kojoj je je između 1728. i 1732. izgrađena, za tadašnje prilike, impozantna građevina. Za potrebe izgradnje i za lazaret sprovedena je voda od Manastira Savina.
Lazaret u Meljinama je dobro koncipiran i kvalitetno sagrađen u najboljem maniru mletačkog graditeljstva svoga vremena. Lazaret je lociran u uvali na početku Maljina od strane Manastira. Za izgradnju Hercegnovskog lazareta u Meljinama, mletačke vlasti su koristile sav isklesani kamen koji su kaluđeri pripremili za izgradnju manastirske crkve na Savini. U sklopu kompleksa lazareta nalazi se česma sagrađena 1741. godine kao i kapela koju su Austrijanci podigli 1830. godine i obnovili 1882. godine što se vidi i na natpisu koji se nalazi na njenim vratima. Na osnovu arhivskih podataka zna se da je Lazaret obnovljen 1767. godine.
Tokom druge polovine XIX vijeka osim rekonstrukcije kapele Sv. Roka, u dvorištu i okolini Lazareta, grade se objekti u funkciji vojnih potreba, kao što je depadans na sprat sa istočne strane, zatim prizemni tehnički objekti sa sjeverne strane, uz potok Nemila. Prestanak rada Lazareta je okončan tek 1934. godine. U vojne svrhe objekat se koristio i u vrijeme obije Jugoslavije, sve do ustupanja Kombinatu PKB iz Beograda, a u zadnjem periodu se koristio kao odmaralište.
Hercegnovski Lazaret u Meljinama, zbog svojih istorijskih i arhitektonskih vrijednosti, uveden je u registar kulturnih dobara 2014. godine.
Kompleks Hercegnovskog Lazareta u Meljinama može se podijeliti na dva dijela. Prvi dio predstavlja cjelinu koja je je sastavljena od centralnog objekta A i služila je kao jedini ulaz sa kopna u kompleks. Objekat A je objekat izdužene pravougaone osnove, spratnosti P+1, sa pravougaonom izduženom Pjacetom D1 ispred njega unutar kompleksa, koja povezuje sve ostale djelove kompleksa.
Drugi dio kompleksa čin prostor koji obuhvata prostor od tri Pjacete, glavna i dvije bočne: D2, D3 i D4, prema moru, koje okružuju objekti kao petcjeline: B, C, E, F i G. Lijevu stranu drugog dijela kompleksa, gledano sa kopna, predstavljaju cjeline B i F i unutrašnje dvorište – D3 sa bunarom.
Na svim objektima kompleksa Lazareta primjetne su intervencije u vidu zaziđivanja starih i otvaranja novih prozora i vrata u raznim periodima i različitim materijalima. Na svim objektima primjetne su intervencije promjena pozicija pregradnih zidova, nastale usljed potrebe prilagođavanja novim namjenama u različitim vremenskim periodima. Na spoljašnjim prostorima su se dešavale promjene u smislu prilagođavanje potrebama u različitim vremenskim periodima. U zemljotresu 1979. godine Lazaret nije pokazao značajnija oštećenja, što je prava rjetkost s obzirom na njegovu starost, veličinu, lokaciju u blizini morske obale i velika oštećenja okolnih objekata.